Razlivena tinta

Egzistencija je zločin bez prava na kažnjavanje.

05.12.2006.

U posjeti...sebi

Bila je mala. Dovoljno mala da svima bude simpaticna, dovoljno velika da bi je ozbiljno shvatili. Niko nije bio previse srecan kada se rodila. U ratu, '93, mala, uplakana, gladna, druga, a zensko. Takve vole kada porastu i dok mogu kuhati i spremati, i po potrebi radjati. Prije deset godina se vratila u Bosnu, da bi opet otisla iz nje. Otisla je da bi se vratila. Vratila se da bi ostala.

Ranije sazrela od svojih vrsnjaka- pod pritiskom okolnosti zatekla se u Mostaru, gdje si do 25-te sve ili nista. Uvijek je bila sve i svako, ona za kojom idu i u koju su sve oci uprte.-Nicim zasluzeno, er je uvijek bila najmladja, gdje god je dosla, nenamjerno-ali je bilo tako.

Sa trinaest godina imala je dugu, svijetlu kosu, simptome paranoje, crvene poluduboke starke i velike, tamne oci. I sebe. I nikog, i nista vise.

Te jeseni se, Boga pitajte kako, zatekla u psihijatrijskom odjelu mostarske bolnice. Nije bila pacijent, nije bila lijecnik, niti ko od osoblja, ali se osjecala ugodno. Na njoj je bila crvena majica, jeans i te conversice. Dosla je da vidi nekoga- ali ju nije vidjela. Vidjela je potpuno drugu osobu- ne svoju majku, vidjela je hodajuci skelet, zivi les kako sjedi sa nogama skupljenim uz tijelo i gleda kroz svoju kcerku, maminu ljepoticu, bivsu cutricu...Ljudi su je unistili.

Gledala je u tu slabu pojavu svoje majke, cija je kosa vec bila osijedila, i uporedjivala je sa likom koji je znala od prije- gledala je u tupi i bezizrazajni izraz lica svoje majke, i dalje nesvjesna da je nekada to bio osmijeh...Ne pun ljubavi i topline, nego prostog interesovanja. I to je znacilo...

Osvrnula se oko sebe. U sobi oblozenoj gumom je vidjela dvoje kako sjede u polutami. Jedna je citala nesto sto je izgledalo kao «Zovem se crveno», a druga je crtala po papiru A5 formata, 5B olovkom, kakvu je i sama imala. Neka teta je plesala valcer sa sipkom na koju je bila zakacena vrecica sa infuzijom. Jedna djevojka, tek par godina starija od nje je vikala: «Recite im da prestane!» i cupala sama sebi kosu. Kada je zavrsila sa kosom, pocela je grebati desnu podlakticu lijevom rukom. Za nekoliko sekundi dva nabildana cuvara su izvuli iz sobe polu celavu djevojku koja je, bezivotno visila na njihovim rukama. Zena godina njene mame je citirala Poa, sa zidom. Umjesto zida, iza nje joj je odgovarala sestra sa sazaljivim pogledom.

«Profesorica filozofskog fakulteta, odsjek Srpski jezik i knjizevnost. Juce stigla iz Beograda...»- prosaputa i ode.

Djevojcica se sage, i poljubi granu isaranu venama, na sto  je sada licila ruka njene majke.

Dok je izlazila iz sobe, deda u kasnim godinama poce trcati za njom, vicuci iz sveg glasa:

«Crvendac! Crvendac!», upiruci u njene conversice. Njemu je sve bilo crno-bijelo, sem tih crvenih tena. Bila je divna, kao pokrivena nekim velom...boja.

deda je u agoniji lupao sakama o neprobojno staklo na izlazu. Gledala je u svoje crvene conversice, koje su bez obzira na sve, skladno hodale po bijelom, ulastenom podu.

Deda je i dalje vikao «Crvendac!».

Djevojka je pocupala i preostalu kosu.

Njena majka je i dalje bila Bog zna gdje.

...a ono svoje su i dalje sjedili, crtali, pisali i slusali muziku. Zavidjela im je. Zeljela je da zauvijek zadrzi osjecaj pripadanja, no nije. Svijet je hladan- ona nije bila takva. Na njenu zalost.

Kada je izasla, zapalila je cigaretu, sjela na klupu i gledala u pod, u svoje conversice medju dva pramena kose koja su neposlusno padala po cigareti u ruci na koljenu, prijeteci da ce izgoriti. Bacila je cigaretu nedovrsenu. Opet taj Ronhill Lights...

No, nema veze. Sve je ostalo isto...A i na kraju- It's better to burn out then to fade away.

 

Mostar, 2006.

 

-Najstovanija, Aenima.-

Razlivena tinta
<< 12/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


Svratimo do...


1. Fortuna Imperatrix Mundi
[b]O Fortuna
velut luna
statu variabilis,
semper crescis
aut decrescis;
vita detestabilis
nunc obdurate
et tunc curat
ludo mentis aciem,
egestatem,
potestatem
dissolvit ut glaciem.

Sors immanis
et inanis,
rota tu volubilis,
status malus,
vana salus
semper dissolubilis,
obumbrata
et velata
michi quoque niteris;
nunc per ludum
dorsum nudum
fero tui sceleris.

Sors salutis
et virtutis
michi nunc contraria,
est affectus
et defectus
semper in angaria.
Hac in hora
sine mora
corde pulsum tangite;
quod per sortem
sternit fortem,
mecum omnes plangite![/b]

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
23943

Powered by Blogger.ba