Razlivena tinta

Egzistencija je zločin bez prava na kažnjavanje.

06.09.2008.

I...

i tresu se ruke.
I crijeva mi krče
I kosa mi opada.
I ruke su mi ledene uvijek...
I dešava se sve ono što ne bih željela da se dešava.


Hunger hurts, but starving works when it costs too much to love.


02.05.2008.

I tako, kako to obično biva...

Vjetar puše i po mojoj unutrašnjosti raznosi sakupljene komadiće emocije, ostale iz ovog ili onog perioda. Osjećam blago žaljenje za njima, mada... znam da vjetar misli, vjetar zna, sve što znamo ti i ja...
Na kraju krajeva, zašto žaliti za nečim što je davno prošlo, bez ikakve nade da će se vratiti? Ali opet, ko sam ja da prosuđujem puteve Gospodnje i sudbinske, i ko sam ja da si sudim... Svemir jeste daleko od savršeno uravnoteženog i uređenog prostora, ali teško da će se zvijezde posložiti onako kako ja želim, ili kako sam predvidjela. Jednostavno, svemirska prašina mi nikad nije bila toliko naklonjena...
...Ali ova obična jeste, suze mi oči od nje, od nje ili nakupljenog bola pitanje je sada, ali zavaravanje samog sebe je odlična stvar kada ste dovoljno ludi da vjerujete sebi.
U sebe vjeruju samo egofrikovi. A i ne pričam o vjeri kao samoj vjeri u generalnom smislu... Mislim o vjeru kao povjerenju, u vjeri kao pouzdanju, u vjeri u onom smislu u kom ju ljudi uporno negiraju.
I kada pričam o ljubavi, pričam o ljubavi kao o uopćenom osjećaju. Možda će izgledati nestvarno, gotovo pa nemoguće, ali ja jednako volim Hessea i svog rođenog brata, i prijateljicu i oca, i ženu kao ljubičastu boju... Imam jednu ljubav za sve i čini mi se nevjerovatno sebičnim uzimati si za pravo da takav divan osjećaj cjepkamo i pravimo njemu srodan, ali opet tako različit za svakoga ponaosob, za svaki predmet, za svaku pojavu... Glupo je to što si ljudi uzimaju za pravo da ''cjepkaju'' stvari onako kako im odgovara, glupo je to što si ljudi uzimaju za pravo narušavati prirodnu ravnotežu u njima samima u namjeri da se analiziraju, glupo je to što ljudi misle da će ikada biti u stanju razumjeti kompleksnost i beskonačnost ljudskog uma... Glupo je to što ljudi poriču tu istu beskonačnost, glupo je što stavljaju ispred sebe barijere toliko utvrđene pogrešnim uvjerenjima o nerealnoj ograničenosti, glupo je...

Dragi ljudi, niste vi sapiens, sapientis uopće, neki majmun vas je u to uvjerio...

30.03.2008.

mélancolie. Je suis malade et faible de mon état....

Sjedila sam polugola i buljila u prazan ekran već dobrih četrdeset i pet minuta.
Iced earth na repeatu, pola kutije cigareta i samo je ona falila.

Neuređeni nokti i loše izdepilirane noge su samo light motiv u toj idili ispunjenoj dimom i visokim glasovima. Kroz glavu mi je prolazilo milion stvari, od Coriolisove sile i suhog trenja dva tijela do skakutanja po Oxfordu koje će se ispuniti prije ili kasnije. Zavjese od mraka su bile svud oko mene i sjećam se, kroz maglu, da sam pravila planove o mijenjanju svijeta. Pravila sam planove o okretanju ka svjetlu. O uljepšavanju svega, i mislila sam kako stvarno mogu uraditi to... Da imam samo malo vjere.

Vjerovala sam, nekad, u mnogo stvari... Ali me opeklo kada sam se uhvatila kako vjerujem u iluziju, vjerovatno već stoti put. Vjerovala sam u nešto što sam sama stvorila, a stvorila sam si mišljenje da su svi ljudi topli. Da se trude ne povrijediti nikoga svojim djelima. Da svi vole cvijeće i sunce na koži i topal proljetni dan sa ili bez polena... Vjerovala sam u savršenstvo, a savršenstvo je iluzija. Vjerovanje u iluziju može biti pogubno, ali čak je i takvo bolje od nevjerovanja.

Ne umire nada zadnja... Vjera u nadu je ta koja ju održava živom. Nada umre, ali čovjek, svojstven sebi, nastavi vjerovati u nju, pa najveći krah doživi spoznajom da je više nema. A u ljudskoj je prirodi da žale za izgubljenim stvarima.

ja sam se naučila ne žaliti, te večeri u tom dimu. I nemate pojma koliko mi je lakše egzistirati među ovim kreaturama sa glečerima u očima...

I can't believe this now
This isn't what I planned
I lived and died and now
I just can't understand
With all the love I feel
I could never leave her
No matter what the cost
My soul's the price to see her

[Chorus]
Oh how I love you
The pain won't go away
Oh when I need you
You're always so far away
I cry for you
Leaving myself to blame
I died for you
I gave up everything.

Je suis une fleur de lis, si vous vous rappelez...

17.03.2008.

...

A to ne sliči na mene...
Jer sve je moje njeno;
Kao zapleteno;
Prokleto i sveto za mene;
Sve je moje njeno...

Something in my bones; Something under skin; Something in the words, it's a miracle to me; it's a miracle...


Divno je kad žena ima petlju da te uzme k sebi onda kad si slab. Divno je, i ne događa se često da ćutiš snagu njenu koja vadi me iz moga blata van...
Vous etre difficile, vous...
Excousez-moi,   donne moi le livre ''Fierté et préjudice'' si vous plait...
Je ne sais pas qui vous pensez vous êtes... pour me faire le manque vous.


Hajde, probudi Zlatoustog u sebi i vrati mi se, ludo... Tvoj Narcis te čeka.

A karta Oxforda sa obilježenim Jordanom koju sam rtala šest noći zaredom neće valjda ostati ovdje zauvijek?
Can we keep the blade together?

01.06.2007.

Progresija?

Sjeme lišeno ljuske se okrece u vodi pod pritiskom sile kretanja. Sjeme bez ljuske, utjelovjenje zla, izdaja i osveta Bogu, kip u koji je neznanac zabio bezbroj metlnih čavala krvari, sjeme bez ljuske nije zivo, govore mu da nije, ono zna i osjeca da jeste. Sjeme lišeno ljuske je neko i nešto. Sjeme bez ljuske to zna.
Sjeme osjeća samrtničke nokte u sebi, nokte koje je neznanac zabio u njega. Sjeme vjeruje da ce se desiti nešto i izvući ga iz beznađa dubine u kojoj je. Sjeme bez ljuske ne želi da se desi ono što se mora desiti. Sjeme bez ljuske ne želi da mu drugi naprave ljusku. Ne želi da ga sputava metal kojim je okovan, ne želi da se duši u gumi u koju su ga zamotali, ne želi da okusi olovo kojim će praviti kalup za njega kako bi mogli napraviti još sjemenja.

Sjeme su zarobili. Sjemenu su napravili ljusku.

Batrga se, bol ga kandžija, krvari neznanu tečnost koja nije krv, bljuje  flourescentnu materiju, ne vidi, ne čuje, ne osjeti. Umire.

Sjeme se naslo u sebi. Sjeme prestaje osjecati, prestajem se boriti.

Ne zeli da izvade čavle, da sklone gumu, da otope olovo, da ubije sebi jednake, jer nikad nije bilo bliže sebi.

01.04.2007.

Jedan, vama krajnje bezlican i nepotreban post, jako tinejdzerski i meni krajnje netipican, ali ok je. Moram i to nekada. Nadam se da cu brzo istrositi svojih 255 karaktera za naslov. Fuck, izgleda da ipak necu. U pizdu materinu.

Your lipstick, his collar, don't bother Angel
I know exactly what goes on

When everything you'll get is
Everything that you've wanted, princess
(well which would you prefer)
Come on.
My finger on the trigger, or
(Me face down, down across your floor)
Me face down, down across your floor
(Me face down, down across your floor)
Well just so long as this thing's loaded

And will you tell all your friends
You've got your gun to my head
This all was only wishful thinkin,
This all was only wishful thinkin

And will you tell all your friends
You've got your gun to my head
This all was only wishful thinkin,
This all was only wishful thinkin
Let's go...

Don't bother trying to explain Angel,
Well,
I know exactly what goes on when you're on and
How about I'm outside of your window
(How about I'm outside of your window)
Watchin him keep the details covered
You're such a sucker (You're such a sucker)
For a sweet talker, yeah

And will you tell all your friends
You've got your gun to my head
This all was only wishful thinkin,
This all was only wishful thinkin

And will you tell all your friends
You've got your gun to my head
This all was only wishful thinkin,
This all was only wishful thinkin

(And the only thing I regret, the only thing I regret is that I never let you hold me back)
Hoping for the best just hoping nothing happens
A thousand clever lines unread on clever napkins
Don't ever ask if you don't ever tell me
I know you well enough to know you never loved me

Hoping for the best just hoping nothing happens
(Why can't I feel anything from anyone other than you?)
A thousand clever lines unread on clever napkins
Don't ever ask if you don't ever tell me
I know you well enough to know you never..never

Hoping for the best just hoping nothing happens
(Why can't I feel anything from anyone other than you?)
A thousand clever lines unread on clever napkins
I will never ask if you don't ever tell me
I know you well enough to know...

And all of this was all your fault
And all of this

I stay wrecked and jealous for this,
For this simple reason
I just need to keep you in mind
As something larger than life
(Well she'll destroy us all before she's through
and find a way to blame somebody else)

I stay wrecked and jealous for this,
For this simple reason
I just need to keep you in mind
As something larger than life

(She'll destroy us all before she's through
and find a way to blame somebody else)

I stay wrecked and jealous for this,
For this simple reason
I just need to keep you in mind
As something larger than life!

-Purity  //Nekada bila Aenima, da ne bi bilo slucajne zabune. Yeah, Like I give a fuck.

26.02.2007.

Premotaj uspomene...

Ja sam jedna fina djevojcica. Pune cetiri godine mladja od tebe. Lijepa, bez lazne skromnosti. Jako, o jako pametna. Imam talenta i za ovo i za ono. Volim citati. Volim pisati. Volim crtati. Volim pjevati. Volim razmisljati.
Ti si osamnaestogodisnjak. Preskocio si treci razred ginazije, pa si sa 17 godina upisao studij Filozofije i Historije umjetnosti. Jako si, jako inteligentan. Sviras bass gitaru bogovski. Volim te gledati dok sviras. Volis mi svirati ''Come as you are'' dok ti ja jevam neku drugu pjesmu koju uklopim u ritam.
Oboje volimo kontraverze. Oboje smo bili buntovnici kada se to nije smjelo biti. Oboje smo jako, jako posebni. I volimo se. I voljet cemo se zauvijek.
Ja sam odlicna ucenica mostarske osnovne skole. Ti redas desetku za desetkom. Ali, mi smo malo drugaciji. Malo.
Boli nas kurac sta i kako radimo u javnosti.
Boli nas kurac koliko smo pijani.
Boli me kurac sto mi je 14 godina. Tebe boli kurac sto mi je 14 godina. Svjestan si moje mentalne zrelosti. Svjesna sam moje mentalne zrelosti.
O da, volimo osjetiti njihove poglede na sebi dok mahnitamo u potpunoj ekstazi uz zvukove Discipline Kitschme ili neke druge totalno alternativne muzike. Kvalitetne. Volimo kvalitetnu muziku. Volimo sjediti zagrljeni uz zvukove Toola. Volis da ti pjevam Hush. Posebno volis zadnja tri stiha, jer sam ti ih toliko puta rekla bas onda kada su ti trebali.
Volis speed. Ja ne volim, jer se uvijek tosjecam kao na speedu.
Volis smotati joint i opushteno ga pushiti dok me grlis. Ja ne volim. Voljela sam, ne volim.
Volis kokain, opusta te maksimalno. Ja ne volim, jer volim svoju sebe. Ne volim kada me nesto drugo obuzme, ma koliko fino bilo.
Znas da sam probala sve, ukljucujuci i onaj H. Ne zelis da znas kako nisam ostala ovisna. Volis me radi toga. Volis me jer se odupirem svemu.
Volis da sokiras ljude. Volim i ja, malkice vise od tebe, jer se u mom slucaju stvarno shokiraju. Od tebe su navikli.
Mi sviramo i pjevamo. Sjedimo u OKC Abrasevicu i ja te slusam kako sviras, onda stanem ispred mikrofona i pustim se. I svi uzivaju, jer uistinu mogu pjevati. I svima je super. Ako su na drogama. Ako nisu , nabave ih. Ja ne.
Ti, da nisi nadnaravno inteligentan, bio bi smatran za jednog obicnog narkomana. Ali, buduci da zavrsavas cijenjen fakultet, niko se ne usudjuje reci ti da si junkie. Meni se ne usudjuju reci jer su davno shvatili da se ne trebaju pokusavati suprotstaviti ljudima poput mene. Ma kakvim ljudima poput mene. Meni. Nema ljudi poput mene.
Da, mi smo savrsen par. Poput Kurta i Courtney. Poput Sida i Nancy.
Samo sto ja lijepo pjevam. A ti sviras mnogo bolje od Sida. I Kurta. I govoris mi kako sam mnogo ljepsa od Nancy i Courtney. A ja kazem kako me boli kurac jesam li ljepsa ili ruznija, kako mi je bitno da li sam pametnija. Ti mi se smijes dok ti sjedim u krilu zatvorenih ociju. Ti me volis.
Da, mi smo savrseni Hardocre par. Drogirali smo se, opijali, i bilo nam je super. Ja sam prestala i piti i drogirati se, ti si nastavio. Sve je nekako stalo tu.
...Sa nekom melanhonijom u ocima te slusam kako govoris kako te nista ne moze ponijeti, kako ne uzivas ni u jednoj, ni u dvije linije spida, vec da ti trebaju tri kako bi te pukle. Znam gdje ce zavrsiti, i zao mi je. Zao mi je sto nemas moju snagu volje da se odupres tome, iako imas mnogo vise. A ja mogu to tvoje ''mnogo vise'' dobiti kako zelim. Ti moj karakter neces nikada.
Da, ti divno sviras. I nadnaravno si inteligentan. I ja te volim.
...Ali me rastuzis cesto u zadnje vrijeme, Jako cesto, kada se ne mozes sjetiti Nietscheovog citata koji mi uvijek govoris. Kada te glava toliko boli da mi je mozes samo spustiti na krilo i traziti da te zagrlim jako, onako kako samo ja znam. Kada ti odumiru mozdane celije pod dejstvom alkohola i droga, i 20 kutija Jedine - Sarajevske Drine dnevno. Kada mi uzmes naocale i tako izadjes iz bilo kojeg zatvorenog prostora jer ne zelis da ti ljudi vide zjenice, koje se cakle. Kada te mogu samo grliti, jer osjecam da propadas. I ne zelis me poslusati. I mislis da drzis sve pod kontrolom. I budem tuzna. Da, budem tuzna , iako si mi jednom rekao da sam previse hladna da bih osjecala. Ipak nisam. Ti me rastuzujes, jako cesto.
Ja cu krenuti svojim putem kada predjes odredjenu granicu. Kada pocnes prodavati stvari iz kuce kako bi kupio koju cetvrtinu koke, ili trazio petaka od nekoga za polu.Ti ces ostati u mjestu, jer ne zelis da slusas nekoga poput mene. Nekoga ko jos uvijek ima mozdane celije na broju.
Ja cu da zavrsim fakultet, i da budem sretna. Ti ces da propadnes. Bit ce to jos jedan propao Hardcore par. Ja cu biti zli lik koji se dobro zabavio. Ti ces biti onaj koji se unistio. I nisi mi dopustio da ti pomognem, i nikad neces.
A opet te volim, na jedan jako specifican nacin. I volis ti mene. Ali zasto onda zaboravljas da te ja mogu prestati voljeti kada hocu... ?

 * U slucaju bilo kojih sumnji, prica je istinita. I hvala meni sto sam si pustila da izbacim eek stvari iz sebe. To je to.

-Aenima

23.02.2007.

Ehm.

Ne zelim se svadjati. Zaboga, dosta mi je toga za veceras. Nego sam veceras po prvi put osjetila da nesto zaista nije ok. I htjela sam pitati. Nisi mi dopustio.Nema veze.

I evo ga. Once and again. A sta to ? Nije bitno.
Trenutno sam tako ranjiva da mi je smisao zivota zastititi se od spoljasnjih utjecaja, tj. mogucnosti daljnjeg ranjavanja ili sta ja znam vec. I u cijeloj prici mi smeta to sto te jos uvijek volim cijelim svojim mozdanim centrom zal cuenje onog hormona koji izaziva osjecaj zaljubljenosti. Zaboravila sam mu ime. A nije estrogen. Mada mi je i taj skocio. Vidi se. PMS. Ne zamjerite. Post ce da nestane.

09.02.2007.

I trcala sam. Trcala sam kao bez glave, spoticala se, padala, bivala izvrijedjana trnjem i sibljem. Musice iz moje sume lazi su mi se zarivale u sirom otvorene oci, a istina me i dalje proganjala, zeljna susreta oci u oci. Ili bar u ono sto je od njih ostalo. ...Sa sobom je povela Stvarnost i Svijest, i krenula u potragu za mnom, a ja sam bjezala. HCl kiselina iz zeluca mi se pela u grlo i prijetila mi da ce me unistiti. Zdrijelo mi je gorilo, zubi su mi se raspadali, a lice mi je bilo modro i izobliceno.Moja krvlju ulijepljena kosa me bicevala po golim ledjima, no ja sam i dalje trcala. ...I trcala, padala, puzala, ustajala, krvarila, znojila se, plakala, vristila, cupala sebi kosu i grebala kozu, ne gledajuci iza. Redi cega? Nisam se zeljela suociti sa sobom. Zasto? Ne bih znala reci. Istina, Sudbina i Svijest su se umorili i izblijedili. Sa Istinom se nisam htjela sresti radi straha, a sa Sudbinom iz inata. Nek' se jebe sudbina, moj zivot je moja plovidba. 23.1.2006. god. [i]...I sta je sada, poslije vise od godine od mene ostalo? Oklop u kojem pociva vatra, oklop nesvjestan sebe, ili malo slikovitije receno ljuska. Shell. To je to. ...Osjecam da c mi oci ispasti iz duplji.[/i] -Aenima

05.12.2006.

U posjeti...sebi

Bila je mala. Dovoljno mala da svima bude simpaticna, dovoljno velika da bi je ozbiljno shvatili. Niko nije bio previse srecan kada se rodila. U ratu, '93, mala, uplakana, gladna, druga, a zensko. Takve vole kada porastu i dok mogu kuhati i spremati, i po potrebi radjati. Prije deset godina se vratila u Bosnu, da bi opet otisla iz nje. Otisla je da bi se vratila. Vratila se da bi ostala.

Ranije sazrela od svojih vrsnjaka- pod pritiskom okolnosti zatekla se u Mostaru, gdje si do 25-te sve ili nista. Uvijek je bila sve i svako, ona za kojom idu i u koju su sve oci uprte.-Nicim zasluzeno, er je uvijek bila najmladja, gdje god je dosla, nenamjerno-ali je bilo tako.

Sa trinaest godina imala je dugu, svijetlu kosu, simptome paranoje, crvene poluduboke starke i velike, tamne oci. I sebe. I nikog, i nista vise.

Te jeseni se, Boga pitajte kako, zatekla u psihijatrijskom odjelu mostarske bolnice. Nije bila pacijent, nije bila lijecnik, niti ko od osoblja, ali se osjecala ugodno. Na njoj je bila crvena majica, jeans i te conversice. Dosla je da vidi nekoga- ali ju nije vidjela. Vidjela je potpuno drugu osobu- ne svoju majku, vidjela je hodajuci skelet, zivi les kako sjedi sa nogama skupljenim uz tijelo i gleda kroz svoju kcerku, maminu ljepoticu, bivsu cutricu...Ljudi su je unistili.

Gledala je u tu slabu pojavu svoje majke, cija je kosa vec bila osijedila, i uporedjivala je sa likom koji je znala od prije- gledala je u tupi i bezizrazajni izraz lica svoje majke, i dalje nesvjesna da je nekada to bio osmijeh...Ne pun ljubavi i topline, nego prostog interesovanja. I to je znacilo...

Osvrnula se oko sebe. U sobi oblozenoj gumom je vidjela dvoje kako sjede u polutami. Jedna je citala nesto sto je izgledalo kao «Zovem se crveno», a druga je crtala po papiru A5 formata, 5B olovkom, kakvu je i sama imala. Neka teta je plesala valcer sa sipkom na koju je bila zakacena vrecica sa infuzijom. Jedna djevojka, tek par godina starija od nje je vikala: «Recite im da prestane!» i cupala sama sebi kosu. Kada je zavrsila sa kosom, pocela je grebati desnu podlakticu lijevom rukom. Za nekoliko sekundi dva nabildana cuvara su izvuli iz sobe polu celavu djevojku koja je, bezivotno visila na njihovim rukama. Zena godina njene mame je citirala Poa, sa zidom. Umjesto zida, iza nje joj je odgovarala sestra sa sazaljivim pogledom.

«Profesorica filozofskog fakulteta, odsjek Srpski jezik i knjizevnost. Juce stigla iz Beograda...»- prosaputa i ode.

Djevojcica se sage, i poljubi granu isaranu venama, na sto  je sada licila ruka njene majke.

Dok je izlazila iz sobe, deda u kasnim godinama poce trcati za njom, vicuci iz sveg glasa:

«Crvendac! Crvendac!», upiruci u njene conversice. Njemu je sve bilo crno-bijelo, sem tih crvenih tena. Bila je divna, kao pokrivena nekim velom...boja.

deda je u agoniji lupao sakama o neprobojno staklo na izlazu. Gledala je u svoje crvene conversice, koje su bez obzira na sve, skladno hodale po bijelom, ulastenom podu.

Deda je i dalje vikao «Crvendac!».

Djevojka je pocupala i preostalu kosu.

Njena majka je i dalje bila Bog zna gdje.

...a ono svoje su i dalje sjedili, crtali, pisali i slusali muziku. Zavidjela im je. Zeljela je da zauvijek zadrzi osjecaj pripadanja, no nije. Svijet je hladan- ona nije bila takva. Na njenu zalost.

Kada je izasla, zapalila je cigaretu, sjela na klupu i gledala u pod, u svoje conversice medju dva pramena kose koja su neposlusno padala po cigareti u ruci na koljenu, prijeteci da ce izgoriti. Bacila je cigaretu nedovrsenu. Opet taj Ronhill Lights...

No, nema veze. Sve je ostalo isto...A i na kraju- It's better to burn out then to fade away.

 

Mostar, 2006.

 

-Najstovanija, Aenima.-


Stariji postovi

Razlivena tinta
<< 09/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


Svratimo do...


1. Fortuna Imperatrix Mundi
[b]O Fortuna
velut luna
statu variabilis,
semper crescis
aut decrescis;
vita detestabilis
nunc obdurate
et tunc curat
ludo mentis aciem,
egestatem,
potestatem
dissolvit ut glaciem.

Sors immanis
et inanis,
rota tu volubilis,
status malus,
vana salus
semper dissolubilis,
obumbrata
et velata
michi quoque niteris;
nunc per ludum
dorsum nudum
fero tui sceleris.

Sors salutis
et virtutis
michi nunc contraria,
est affectus
et defectus
semper in angaria.
Hac in hora
sine mora
corde pulsum tangite;
quod per sortem
sternit fortem,
mecum omnes plangite![/b]

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
20006

Powered by Blogger.ba